Zašto se naše #pričeiznutra trebaju čuti

Djevojkama ispričamo jednostavnu priču

Dobijte mjesečnicu oko dvanaeste godine života. Iskusite nešto bolova... rodite dijete...onda dođe još mjesečnica. A oko pedesete godine života tvoje tijelo bi trebalo u mirovinu.

Ali, nikad nije tako jednostavno. Zapravo su neviđene, neizrečene, nepoznate priče o našim mjesečnicama, vaginama i maternicama – naše priče iznutra – toliko složenije i detaljnije, sadržajnije.

To su prave priče o ljubavi i mržnji, o uživanju/zadovoljstvu i boli, kao i o boli koja je toliko oštra da ta bolest ima i svoje ime – endometrioza. To su priče o željenju djeteta, o pokušajima da se dobije dijete. I o tome da nikad ne želite imati dijete. Ikad. Veselje zbog rođenja. Bol tijekom poroda. I tiho uništavanje zbog pobačaja. Priče o mjesečnicama koje su točne kao sat. I onima čiji je raspored poremećen. O čudnim i neobičnim počecima i završecima koji stižu kao na vrtuljku s menopauzom. Dobre priče. Loše priče. Sasvim obične i ovozemaljske. Dubokoumne. Gorke. I slatke.

A sve one, sve naše priče o maternici, i priče iznutra, istinite su, normalne i stvarne...baš kao bilo koje druge. Pritom nijedna ne može nastati kako bi se prikrilo ono što osjećamo unutra.

Zato što...da bi znali jedni druge, da bi pomagali jedni drugima, da bi vidjeli jedni druge, sve naše stvarne #pričeiznutra trebaju se čuti i dijeliti.

Ako želite postati jedna od njih, voljeli bismo čuti i vašu priču. 

Saznanjaiz vaših priča, potiču nas na poduzimanje koraka kojima razbijamo tabu i pomažemo u suzbijanju stigmatizacije vezane uz intimna iskustva žena.