Zašto se #našepričeiznutra trebaju čuti

Djevojkama pričamo jednostavnu priču:

Mjesečnicu ćeš dobiti oko dvanaeste godine.

Ponavljat će se svakih dvadeset i osam dana.

Osjetit ćeš bolove.

Rodit ćeš djecu.

Imat ćeš još mjesečnica.

Oko pedesete tvoje će se tijelo pristojno umiroviti.

Ali nije tako jednostavno.

Neviđene, neizgovorene i nepoznate priče o našim mjesečnicama,

stidnicama i maternicama - naše priče iznutra - daleko su

kompleksnije i teže.

Priče su to o ljubavi i mržnji,

užitku i boli, koja ponekad može biti toliko jaka da postaje prava bolest,

poznata pod imenom endometrioza.

Priče o čežnji za začećem i brojnim pokušajima.

Ali i priče o onima koji djecu ne žele imati. Ikada.

Ushićenje rađanja. Bol rađanja.

Tiha tjeskoba pobačaja.

Priče o redovitim mjesečnicama, točnima poput sata. Ali i o onima potpuno poremećenima.

O neugodnim počecima i neobuzdanim završecima

predmenopauze.

Dobre priče. Loše priče.

Obične priče. Teške priče.

Gorke. I slatke.

Sve su naše priče iznutra valjane i normalne i

stvarne, poput bilo koje druge priče.

Nitko ne bi trebao skrivati ono što osjećamo iznutra.

Kako bismo se upoznali, međusobno si pomagali i kako bismo se vidjeli, potrebno je da se naše stvarne #pričeiznutra čuju i da ih dijelimo s drugima.

Ako želite postati jedna od njih, voljeli bismo čuti i vašu priču. 

Saznanjaiz vaših priča, potiču nas na poduzimanje koraka kojima razbijamo tabu i pomažemo u suzbijanju stigmatizacije vezane uz intimna iskustva žena.