Djevojkama pričamo jednostavnu priču:
Mjesečnicu ćeš dobiti oko dvanaeste godine.
Ponavljat će se svakih dvadeset i osam dana.
Osjetit ćeš bolove.
Rodit ćeš djecu.
Imat ćeš još mjesečnica.
Oko pedesete tvoje će se tijelo pristojno umiroviti.
Ali nije tako jednostavno.
Neviđene, neizgovorene i nepoznate priče o našim mjesečnicama,
stidnicama i maternicama - naše priče iznutra - daleko su
kompleksnije i teže.
Priče su to o ljubavi i mržnji,
užitku i boli, koja ponekad može biti toliko jaka da postaje prava bolest,
poznata pod imenom endometrioza.
Priče o čežnji za začećem i brojnim pokušajima.
Ali i priče o onima koji djecu ne žele imati. Ikada.
Ushićenje rađanja. Bol rađanja.
Tiha tjeskoba pobačaja.
Priče o redovitim mjesečnicama, točnima poput sata. Ali i o onima potpuno poremećenima.
O neugodnim počecima i neobuzdanim završecima
predmenopauze.
Dobre priče. Loše priče.
Obične priče. Teške priče.
Gorke. I slatke.
Sve su naše priče iznutra valjane i normalne i
stvarne, poput bilo koje druge priče.
Nitko ne bi trebao skrivati ono što osjećamo iznutra.
Kako bismo se upoznali, međusobno si pomagali i kako bismo se vidjeli, potrebno je da se naše stvarne #pričeiznutra čuju i da ih dijelimo s drugima.
