Sve o medicinski potpomognutoj oplodnji

Mnogima postupak potpomognute oplodnje znači samo jedno: IVF (in vitro fertilizacija). No medicinski potpomognuta oplodnja obuhvaća širok raspon postupaka povezanih sa začećem. To mogu biti postupci za parove koji ne mogu začeti, postupci kojima se sprječava prijenos genetskih stanja ili postupci očuvanja oplodnje kod transrodne osobe.  

Sve te osobe možda bezuspješno pokušavaju začeti već dulje vrijeme. Stoga, kad postupak potpomognute oplodnje uspije, osjećaju se kao da se ostvarilo čudo. 

Međutim, trenutačno su diljem svijeta mnogi morali svoje planove odgoditi zbog vladinih mjera socijalnog distanciranja. Postupci potpomognute oplodnje zahtijevaju česte preglede kod liječnika specijalista, poput ultrazvuka i praćenja, stoga je rizik izlaganja drugim osobama znatno pojačan.

Neke osobe teško to prihvaćaju, osobito uzimajući u obzir nepredvidivost postupka kod neplodnosti i činjenicu da je put prema oplodnji već i sada predugačak.

In vitro fertilizacija (IVF)  

Najpoznatiji postupak potpomognute oplodnje je IVF. Kod tog se postupka jajna stanica oplođuje izvan tijela, kako bi se potom umetnula u maternicu. Prva je beba putem IVF postupka rođena 1978. godine. Od tog se dana više od osam milijuna beba rodilo zahvaljujući tom postupku [1]. 

Kod IVF postupka mogu se koristiti vlastite ili darovane jajne stanice. U nekim slučajevima žene zamrznu vlastite jajne stanice kako bi ih kasnije iskoristile u IVF postupku. Kod istospolnih ženskih parova bit će potreban i darivatelj spermija[SC1] . 

Uspješnost postupka IVF ovisit će od osobe do osobe, njihovog individualnog stanja i starosnoj dobi. Općenito vrijedi da je uspjeh teže postići u starijoj dobi. Kod žena mlađih od 35 godina koje koriste vlastite jajne stanice, vjerojatnost začeća je 3 naspram 10, dok je za žene starije od 44 godina ta vjerojatnost 1 naspram 50 [2].  

Takav omjer može izazvati frustracije. Jedna je žena s nama podijelila iskustvo s četiri ciklusa postupka FET (Transfer smrznutih embrija). „Nakon gotovo 18 mjeseci bezuspješnih pokušaja, konačno sam dobila dijagnozu: neobjašnjiva neplodnost.“

Budući da su izgledi za začeće putem IVF postupka vrlo mali, žene se često podvrgavaju brojnim ciklusima skupih i za tijelo zahtjevnih postupaka. Takvi su postupci iznimno stresni za žene i za njihove partnere. 

IVF postupak može dovesti i do psihičke izolacije. Michele Obama o vlastitoj je borbi s pokušajima začeća izjavila: „Utopljeni u vlastitoj boli, osjećamo se kao da smo na neki način oštećeni. Stoga je iznimno važno razgovarati. Najgore što mi žene možemo učiniti drugim ženama jest ne dijeliti istinu o našem tijelu i načinu na koji ono funkcionira, odnosno ne funkcionira.“ [3]

Unatoč tome što su postupci potpomognute oplodnje doveli do rođenja milijuna beba, ta je tema i dalje stigmatizirana. Neke se žene osjećaju kao da ih se optužuje zbog nemogućnosti začeća prirodnim putem. Druge smatraju da trudnoća ostvarena potpomognutom oplodnjom nije dobra jer nije ostvarena prirodnim putem. 

Zbog takvih netočnih (i surovih) vjerovanja, neke žene vjeruju da su nesposobne. Smatraju da nisu u stanju izvršiti svoju osnovnu biološku namjenu. Potom, ako se podvrgnu postupku liječenja neplodnosti, smatraju da djeluju protiv prirode. 

Prilika postati roditeljem trebala bi biti dostupna svima. Unatoč mjerama socijalnog distanciranja zbog kojih su mnoge žene morale odgoditi postupke potpomognute oplodnje, sretni smo što živimo u svijetu gdje medicina napreduje i ženama daje priliku postati roditeljem. To bi trebalo slaviti, a ne stigmatizirati.  

Ako prolazite ili ste prošli kroz postupak potpomognute oplodnje i želite podijeliti vaša razmišljanja i osjećaje, to možete učiniti koristeći tag #pričeiznutra. 

Izvori